Umesto „volim te“
i pletem tvoje pesme,
i mrsim naše ćudi,
i radim što se ne sme.
Možda sam i sanjao takvu ženu,
priznajem, kriv sam.
Ali čovek ne može sebe potpuno razumeti
dok ne upozna određene žene.
Dovoljni su nenamerno namerni pogledi,
slučajni dodiri, i naizgled nasumične reči.
Na trenutke vam je sve jasno,
a ipak misli lutaju nepoznatim prostorima.
Dani dobijaju nove prolećne boje
i sva čula žele svoj udeo u ovoj igri.
Sanjate o dugim šetnjama
u kojima razgovarate pogledima,
a svaki dodir budi uspavane leptire u stomaku.
Koraci su slatki i svaki šum ima svoje mesto u tom,
čini se, sudbinskom momentu.
Ipak se plašite ili baš nadate ludilu
koje vaše razgovore ispunjava
osmehom i dečijom srećom.
Nove ili stare ljubavi,
sve se u nama ponovo rađa.
Ne. Nije greh.
"Ljudi su u početku interesantni.
Kasnije, polako, sve mane i ludilo izbija na površinu."
- Čarls Bukovski
Moramo u sebi čuvati dečije pobede i radosti.
Jedino se njima za pošten savet možemo obratiti.