No man's land

Sanjao sam

Jedina — Autor forbidden | 21 Mar, 2010 @ 21:13

Da.

Nikada je nisam poznavao,
ili bar ne onako kako sam želeo.

Imala je usne boje kupinovog vina
i ukusa domaćih suvih šljiva.

Njena koža mi je čitala stihove
koji su u meni budili život.

Gledao sam masline u njenim očima
i na licu osećao more u njenoj kosi.

Razgovarali smo vrhovima prstiju,
jer su reči bile prazne.

Jednostavno, mirisala je na
davno prežaljeni san.