No man's land

Žao mi je što mrzim

Jedina — Autor forbidden | 31 Avg, 2010 @ 09:43

Mrzim jutro.

Zapravo mrzim sebe
ako preživim tuđe noći,
u tuđem umu.

Ukus teških metala,
i miris toksičnog otpada
gomila se na duši.

U nozdravama ukus pelina,
na koži kandže kajanja.

U vinu bio sam nedužan,
ka vinu koračao začaran,
od vina odlazio nepoznat.

Bio sam borac, nekada,
sudbinom izvajan,
bio sam predan, nekada,
ciljevima opravdan.

Danas sedim u mraku, dosadan,
i nadam se da me tvoja ljubav opravda.