Stojim na ivici daha
zagledan u nemo bespuće svojih ciljeva.

Ledeni povetarac me grize za srce,
a krik se prostire kostima i mišićima.

Besciljni putevi neiskrenog kajanja,
i moji jeftini koraci nadanja.

Pučina besmisla i zalazak jednog razuma.

Danas jednostavno nemam snage
da lovim u sebi dobre dane.