No man's land

Sâm

Jedina — Autor forbidden | 20 Maj, 2010 @ 14:06

Postoje te hladne noći
u kojima vam se duša jezivo grči.

Teško dišeš,
kao da ne veruješ u sutra,
dok te svaki dah guši sve dublje.

U glavi odzvanja beskrajni rafal,
kao nêma pitanja koja ostaju u grlu.

Ne plačeš jer se plašiš krika
koji bi ti pokidao telo.

Ne želiš san,
jer ove noći nose mračne priče.

Zenice se šire do granice bola
u potrazi za tračkom svetlosti.

Sve što želim noćas je da budem sâm,
ostavljen i zaboravljen.

Komentari

  1. Znam taj osecaj.

    Autor unajedina — 20 Maj 2010, 14:35

  2. Na žalost.

    Autor forbidden — 20 Maj 2010, 14:38

  3. Sama.Svoja.Tako je najbolje.
    Ne ocekujem pomoc,ne bojim se izdaje...

    Autor unajedina — 20 Maj 2010, 14:54

  4. Nekad mi se cini da mi je svaka noc takva.

    Autor Mazanjegova — 20 Maj 2010, 16:58

  5. @unajedina - nisam baš sigran da je tako najbolje, ali svako valjda zna šta mu duši godi :)

    @Mazanjegova - samo ti se čini, ne bi valjalo da je istina tako.

    Autor forbidden — 20 Maj 2010, 17:05

  6. Teško ti je
    Nesrećan si,sam
    Nigde svetla u tunelu
    Noć je duga, al jutro se bliži
    zora rudi, novu nadu budi
    nasmeši se...i zora će svanuti

    Autor anam — 20 Maj 2010, 22:49

  7. @anam Hvala :)

    Autor forbidden — 21 Maj 2010, 09:52

  8. :(

    nemam komentar na nesto sto mi se svidi (steta, nema LIKE)...

    Autor nastasja — 21 Maj 2010, 12:33

  9. @nastasja
    Kao da si "udarila" LIKE :)

    Autor forbidden — 21 Maj 2010, 13:00


Dodaj komentar

Dodaj komentar





Komentar će biti proveren pre nego što se objavi.

Zapamti me