No man's land

Eto baš

Jedina — Autor forbidden | 11 Sep, 2008 @ 07:54

Mož' da bije, da se trese,
da se razne glupo bitne stvari dese.
Ja se nekak' budim s nadom
da će nada biti draga,
jerbo volem jednu malu,
i sad jebig' mani šalu!
Nije šala već je zbilja,
ta mi mala mlogo prija.
Nikad ne znam naći reč
da joj ljubav u lice šmekerski šapnem,
i da saspem, i da budem baja.
Al' vam kažem da je 'davno
to već strava,
i da grmi i da seva,
da se strada i da često boli...
Priznam sada da je sevdah
kad se voli...
Od kad volem samo nju
često lebdim k'o u snu,
tol'ko često
da sa nikim ne bi menjo tak'o mesto.

Komentari

  1. Zvuci kao prava ljubav... :)

    Autor vodolija — 11 Sep 2008, 11:26

  2. Jašta :)

    Autor forbidden — 11 Sep 2008, 18:46

  3. Voleti je i lepo i tužno, malo boli, ali puno prija...

    Pozz

    Autor malaino — 11 Sep 2008, 18:54

  4. Čovek u ljubavi često pati, al' se slatkim sve to uvek vrati :)

    Autor forbidden — 11 Sep 2008, 20:13


Dodaj komentar

Dodaj komentar





Komentar će biti proveren pre nego što se objavi.

Zapamti me