No man's land

Krivo mi je

Jedina — Autor forbidden | 20 Apr, 2009 @ 00:18

Danas sam umro.

U sebi čuvao sam tuđe savete,
besmrtne pobede i sećanja slavna.

Danas ništa.

Niko.

Šator za dvoje i šuma.

I nada u malom.

I suza.

I seta.

I ljubavna priča koja guta prizore prazne.

Njeni topli prsti ljube me,
njene usne, modre. kaju se...

I da li smo bili,
I da li smo videli,
I da li smo ponosni.

Miriše plast, modrom senom jutrom okupan.

Komentari


Dodaj komentar

Dodaj komentar





Komentar će biti proveren pre nego što se objavi.

Zapamti me